„Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.“
Svi smo jedinstveni. Svaka osoba može u sebi pronaći osobinu po kojoj se razlikuje od drugih. Međutim, koliko smo različiti toliko smo i ponekad slični. Često se događa da upravo ono što zamjeramo drugima, možemo pronaći i kod sebe. Zato je važno poštivanje različitosti ili tolerancija.
Tolerancija (grč. tolerare što znači podnositi) se odnosi na uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života.
Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu.
S obzirom na to da tolerantan odnos pogoduje preživljavanju obje jedinke, smatra se da ljudska vrsta ima ugrađenu dispoziciju za tolerantno i netolerantno ponašanje.Niko se ne rađa kao tolerantan ili netolerantan.
Ono što je ohrabrujuće jest činjenica da se tolerancija uči.
Razvoju tolerancije doprinose empatija, moralne vrijednosti, razlikovanje dobrog od lošeg, poznavanje temeljnih ljudskih prava i sličnosti koje postoje među svim ljudima, a odmažu predrasude (negativni stavovi prema članovima neke skupine kojoj pojedinac osobno ne pripada) i stereotipi (neopravdana uvjerenja o nekoj osobi ili skupini ljudi). Zbog toga, da bi mogli biti tolerantni, moramo preispitati svoje predrasude i stavove.
Zašto je potrebno učiti o toleranciji?
Odgoj i porodica najvažniji su činioci u procesu odrastanja. U porodici od malih nogu učimo društvene vrijednosti, norme, stavove o sebi i drugima te o društvu općenito pa shodno tome odgoj za nenasilje i toleranciju treba započeti već od prvog dana života. Ne/tolerantno ponašanje može se podjednako lako i brzo usvojiti. Djeca već sa dvije i tri godine postavljaju roditeljima i važnim ljudima u okolini raznorazna pitanja. Ako su odgovori na ta pitanja odraz njihovih predrasuda, djeca će već u predškolskoj fazi prihvatiti te stereotipe i predrasude. S polaskom u osnovnu školu djeca će se početi identificirati s grupom kojoj su slična, a razviti će predrasude prema onoj kojoj n pripadaju. Istovremeno će od roditelja, susjeda, iz medija i drugih izvora usvojiti daljnje predrasude prema primjerice članovima druge nacionalne ili vjerske zajednice, spolne orijentacije i slično.
Predrasude i stereotipi prisutni su svugdje oko nas i vrlo lako možemo doći do njih. No, predrasude nam otežavaju promatranje osobe kao pojedinca, kroz njih osobu promatramo kao člana skupine o kojoj imamo negativno mišljenje.
Predrasude su štetne za djecu jer stvaraju lažan osjećaj premoći koji vodi ka neuspjehu i razočaranju u sebe, dovode do straha i izbjegavanja pripadnika drugih skupina. S druge strane kod diskriminirane djece javlja se osjećaj manje vrijednosti I socijalne odbačenosti. Sukobi nastaju kad imamo različite potrebe i interese. Oni mogu biti pozitivni i negativni, zavisno kako iz njih izađemo. Sukob je i prilika za učenje. Kroz pozitivan sukob možemo upoznati drugu osobu, njezine potrebe i interese, ali i naučiti vještine rješavanja sukoba. Važno je svakoj osobi dati priliku da iskaže svoje potrebe. Pozitivnom komunikacijom i međusobnim uvažavanjem obje strane osjećat će se bolje i izbjeći ćemo negativne emocije koje nastaju pod utjecajem predrasuda.
U razvijenim i civilizovanim društvima toleriše se i cijeni različitost među ljudima. Tolerancija prema različitostima podrazumijeva prihvaćanje drugih takvih kakvi jesu, zajedno sa svim njihovim manama i vrlinama. Ako društvo teži takvim oblicima ponašanja i njegovanju vrednota, onda je važno poučavati djecu od najranije dobi. Kao odgovor na pitanje na koji je način moguće osobu potaknuti na međusobno poštivanje različitosti i saradnju, često se spominju odgoj i edukacija kojom će se razvijati vještina tolerancije i stvarnog uvažavanja tuđih mišljenja i ponašanja. To znači da djeca prihvaćanje različitosti trebaju ugraditi u vlastiti sistem vrijednosti kako bi kasnije mogli i uvažavati, a ne samo podnositi druge ljude. Prvi učitelj tolerancije je porodica. Tolerancija se uči najčešće po modelu – dakle gledajući nekog drugoga tko ima razvijene tolerantne oblike i obrasce ponašanja djeca će ih usvojiti. Međutim, porodica nije jedini učitelj. Sve strukture društva trebale bi se uključiti u odgoj za tolerancijeu kako se uključuju u ostala područja odgoja.
Tolerantno odnosno netolerantno ponašanje možemo izražavati na različite načine. Ljudi sa snažnim predrasudama izbjegavaju doći u kontakt s predmetom svoje osude, što, naravno, onemogućuje usvajanje novih informacija koje bi mogle ublažiti ili promijeniti predrasude. Netolerancija se izražava vrijeđanjem, izrugivanjem, omalovažavanjem, nasiljem, hladnim tonom glasa, pa i šutnjom. Tolerancija, u drugu ruku, podrazumijeva ljubazan ton glasa, smiješak, pohvale i izražavanje interesa.
Tolerantan čovjek tako dobiva slobodu. Neopterećen razmišljanjem o onima koje toleriše i negativnim emocijama koje bi oni u njemu mogli izazvati, slobodan je od mržnje, prezira i nesnošljivosti. Najčešće smo tolerantni prema onima koji su nam slični, dok kod osoba koje su drugačije od nas dolazi do smanjene tolerancije. Ljudi koji razmišljaju i ponašaju se drugačije, plaše nas jer nismo u stanju predvidjeti njihove reakcije i ne znamo kako bi se prema njima ophodili.
Strah rađa odbojnost, netrpeljivost i neprijateljstvo.
Upoznajući druge ljude, razumijevajući drugačije vrednovanje stvarnosti postajemo bogatiji. Mi na taj način bolje razumijemo do tada nam strana ponašanja no, također, bolje razumijemo i sebe. Prihvaćanje i razumijevanje različitosti temelj je kvalitetnije komunikacije i života cijele društvene zajednice. Bogatstvo života nalazi se u toj različitosti. Razmišljajući o toleranciji trebamo se svi mi zapitati koliko smo tolreantni i koliko iskazujemo poštovanje prema različitostima oko sebe. Istraživanja su pokazala da smo u jednom danu svjesni sebe i svoje okoline u prosjeku 2 do 3 minute. Ostala ponašanja posljedica su onoga što smo naučili. U skladu s tim na naša ponašanja lako može djelovati ponašanje drugih.
Zato trebamo ulagati u sebe i ne dozvolit da se prepustimo agresivnom ponašanju, ako možemo iskazivati tolerantno i prosocijalno ponašanje. Zavirimo u sebe, svoje potrebe i interese.
I volimo i poštujmo druge baš takvim kakvi jesu.
Stručna služba škole
