MENTALNO ZDRAVLJE MLADIH – OKRENIMO SE PRIRODI!

Briga o mentalnom zdravlju sada je važnija nego ikada. Vrijeme je da i mentalnoj higijeni posvetimo jednaku pažnju kao i onoj tjelesnoj.

U nastavku pročitajte zašto je priroda glavni saveznik u nastojanju da u zdravom tijelu očuvamo zdrav duh.

Što je zapravo mentalno zdravlje?

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, mentalno zdravlje je „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje sposobnosti, nosi se s uobičajenim stresovima života, može raditi produktivno i doprinositi svojoj zajednici.“

Dakle, kao i fizičko zdravlje, ono je više od samog odsustva bolesti.
Ono je fundamentalno za našu sposobnost razmišljanja, osjećanja, međusobnog odnošenja i uživanja u životu.
Na samo mentalno zdravlje osobe u određenom trenutku utječu društveni, psihološki i biološki faktori. U našem mentalnom i emotivnom stanju puno je nijansi od zdravlja do bolesti, a ono što se raznim metodama intervencije i promocije mentalnog zdravlja želi postići je psihološka dobrobit i optimalno funkcioniranje.

Koje su najčešće poteškoće s mentalnim zdravljem s kojima se mladi susreću?

Svako od nas se povremeno susreće s teškoćama i krizama koje utječu na naše funkcionisanje u svakodnevnom životu.

Pubertet i adolescencija je po sebi izazovan period u kojem mladi prolaze fizičke, psihičke i socijalne promjene koje moraju savladati i pronaći svoje mjesto u svijetu odraslih.

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, na globalnom nivou pola svih poteškoća s mentalnim zdravljem javljaju se do 14. godine života.

Loše mentalno zdravlje rizični je faktor za daljnji razvoj i često ima dugoročne posljedice na život mladih. Naime, povezano je s rizičnim ponašanjem uključujući samoozljeđivanje, konzumaciju duhana, alkohola i droga, rizično seksualno ponašanje i izloženost nasilju. Također, posljedice zanemarenih poteškoća s mentalnim zdravljem sežu u odraslo doba i ometaju optimalno fizičko i mentalno funkcioniranje i vođenje ispunjavajućeg života. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da između 10 i 20 % mladih od 10 do 19 godina širom svijeta pati od neke vrste poteškoća s mentalnim zdravljem te da većina ne bude dijagnosticirana niti adekvatno liječena.

Na globalnom nivou, najčešći poremećaji u mentalnom zdravlju mladih su:

• Emocionalne poteškoće: depresija, anksioznost, iritabilnost, frustracija ili ljutnja
• Poteškoće u ponašanju kod djece: ADHD, poremećaji u ponašanju
• Poremećaji u prehrani: anoreksija, bulimija i neumjereno jedenje
• Psihoze: halucinacije i deluzije
• Samoranjavanje i samoubojstvo
• Rizično ponašanje: korištenje cigareta, marihuane, alkohola i drugih droga, rizično seksualno ponašanje, nasilno ponašanje

Što mladi moraju naučiti o mentalnom zdravlju?

Zdrave navike za održavanje dobrog mentalnog stanja u odraslo doba razvijaju se tokom adolescencije.

U to ubrajamo:

• Zdrave navike spavanja
• Redovito fizičko vježbanje
• Razvoj vještina nošenja s poteškoćama, rješavanja problema i socijalnih vještina
• Učenje kako se nositi s emocijama
• Razvoj socijalnih mreža i podrške od strane obitelji, škole i šire zajednice

Osim razvoja zdravih navika, posebno u vremenu dugotrajnog stresa ili kriznih situacija, važno je na svakodnevnom nivou pronalaziti načine za opuštanje i brigu o sebi.

Kako zaštititi mentalno zdravlje društva?

Briga o mentalnom zdravlju u društvu podrazumijeva ne samo tretman osoba koje su oboljele od mentalnih bolesti, već i zaštita i promocija mentalnog zdravlja svih nas.

Brojna međunarodna tijela u svojim preporukama i strategijama razvoja (npr. Zelena knjiga o mentalnom zdravlju Europske komisije i Globalni ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda) uviđaju važnost promocije i zaštite mentalnog zdravlja svih njegovih članova za razvoj društva.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi kako sve možemo brinuti o mentalnom zdravlju na nivoucijelog  društva, a to su između ostalog:

• Programi intervencije u ranom djetinjstvu
• Programi podrške razvoju djece i mladih
• Aktivnosti koje promovišu mentalno zdravlje u školama

Koja je uloga škole u zaštiti mentalnog zdravlja?

Ako želimo uspješno zaštititi i promovisati mentalno zdravlje u našim zajednicama, ključno je da to ne ostane samo u domeni zdravstvenih ustanova, već da snage ujedine škole, porodice  i organizacije koje rade s mladima u slobodno vrijeme.

Upravo škola, kao odgojno-obrazovna ustanova koja obuhvaća svu djecu i mlade, može igrati ključnu ulogu za postizanje uspjeha. Bilo da je kroz nastavne jedinice, izvannastavne aktivnosti ili izvanškolske projekte – učenici tokom svojeg odrastanja i u skladu sa svojom dobi moraju učiti kako njegovati vlastito mentalno zdravlje.

Zaštita mentalnog zdravlja odvija se kroz dvije vrste aktivnosti: promocijom i prevencijom.
Promocija mentalnog zdravlja provodi se aktivnostima koje jačaju snage i kompetencije pojedinca, ali i društvenih i okolinskih uslova koji podržavaju njegovu dobrobit.

Prevencijom se  nastoje smanjiti rizični faktori koji mogu pogodovati razvoju teškoća s mentalnim zdravljem i jačati zaštitni faktori.

Neke od karakteristika učinkovitih školskih programa promocije mentalnog zdravlja su:

• Dugoročne intervencije od nekoliko godina koje započinju s najmlađom djecom
• Uključivanje svih školskih sudionika i roditelja u proces
• Usmjerenost na razvoj vještina
• Podrazumijeva, osim promjena u ponašanju i stjecanja znanja, i promjene stavova, uvjerenja i vrijednosti

Kako mladima pružiti podršku?

Cilj promovisanja mentalnog zdravlja i prevencije je osnaživanje pojedinca kako bi bolje upravljao vlastitim emocijama, pronalazio alternative rizičnom ponašanju, razvio otpornost na krizne situacije i izgradio socijalne mreže koje pružaju podršku, objašnjava Svjetska zdravstvena organizacija.

Kako kao osoba koja radi s mladima, nastavnik ili učitelj možemo pružiti podršku?

Počnimo od razgovora.

1.     Praktikujte aktivno slušanje

Izgradnja kvalitetnih i bliskih odnosa ključan je faktor otpornosti.
U razgovoru s učenicima dajte im priliku da se izraze. Ne prekidajte ih i nemojte davati savjete.
Pokušajte svojim riječima sažeti što su rekli i dati im na taj način do znanja da ih slušate, razumijete i imate suosjećanja.

2.     Razgovarajte o emocijama

Kako bi adolescenti mogli prepoznati vlastite emocije, potreban im je vokabular da ih imenuju.
Razgovarajte o emocijama s mladima i stvorite za to sigurnu atmosferu. Za uspješnu komunikaciju potrebna je autentičnost.

3.     Razgovarajte o metodama nošenja sa stresom

Pitajte ih da razmisle o nečemu šta bi mogli napraviti da se osjećaju bolje.
Šta im je pomoglo u prošlosti kada su se osjećali pod stresom ili u strahu? Šta bi sada mogli napraviti? Ko bi im mogao pomoći? Kojim aktivnostima bi se mogli baviti da im bude bolje?
Podijelite s njima i vaše metode nošenja sa stresom u svakodnevici.
Mladima koji se u novoj svakodnevici bore sa dosadom ili pak stresom možete predložiti sljedeće:

Zašto je boravak u prirodi tako dobar za mentalno zdravlje?

Bilo da smo sami ili u grupi, priroda nam pruža mogućnost odmora od gradske svakodnevnice i istovremeno stimuliše naša čula i poziva nas na aktivnost.

Što je to u boravku u prirodi što ga čini tako osvježavajućim i potiče da se još danima kasnije osjećamo bolje?

Zašto bi djeca  trebala provesti što više vremena u  aktivnostima u prirodi?

1.     Važnost fizičke aktivnosti

Kao što navodi Outward Bound Trust, brojna istraživanja ukazuju na povezanost fizičke aktivnosti i zadovoljstva životom. Fizička aktivnost smanjuje osjećaj stresa i potiče lučenje endorfina koji čine da se osjećamo dobro.

O tome treba svakodnevno razgovarajte sa učenicima i poticati ih na odlazak u prirodu.

Svaki dan treba biti prepun raznih aktivnosti – trčanja, razgibavanja, planinarenja, sportskog penjanja, vožnje biciklom, sportskih igara u prirodi, posjeta parkovima, izviđačka udruženja ili jednostavno igranja. Sve ove aktivnosti će izazvati i pogurati granice njihove snage, izdržljivosti i ustrajnosti.

2.     Druženje, prijateljstva i pripadanje

Aktivnosti  u prirodi povezuju mlade.
Kada smo suočeni s novim, fizički i mentalno izazovnim situacijama u kojima ne možemo sakriti vlastite slabosti i u kojima smo primorani surađivati – povezujemo se s ljudima oko nas.
Tokom boravka u prirodi djeca  se često bolje upoznaju i dublje povežu  nego što su to uspjeli tokom nekoliko mjeseci boravka u školi. Ta prijateljstva važan su ishod samog programa koji ih prati i u budućnosti.

3.     Povezanost čovjeka i prirode

Boravak u prirodi stimulira naša osjetila – mirisima i zvukovima zemlje i zraka, fantastičnim pogledima s vrhunaca, žubor vode, cvrkut ptica, dodirom stopala o tlo…

U prirodi osjećamo da smo dio nekog većeg sustava:

naša tijela trebaju hranu i vodu koji dolaze iz prirode, otpad koji proizvodimo moramo zbrinuti, a putovanje od jednog do drugog mjesta zahtijeva energiju.
Suočavanje s prirodom zaista donosi osjećaj poniznosti, ali i povezanosti sa svijetom koji nas okružuje.

4.     Odmor od tehnologije

Svi smo u svakodnevici pretjerano stimulisani konstantnom interakcijom s tehnologijom. Život bez tehnologije i slobodno vrijeme bez zaslona postali su nezamislivi.

Učenici danas imaju kraću sposobnost zadržavanja pažnje i lošiju koncentraciju, a s prekomjernim i nekritičkim korištenjem društvenih mreža dolazi i uspoređivanje s nerealnim slikama tuđih života i manjak samopouzdanja.

Redovit odmor od tehnologije poboljšava našu koncentraciju i sposobnost kreativnog razmišljanja. Boravak  u prirodi može biti svojevrsni digitalni detoks.

5.     Pustolovina i nova iskustva važan su dio odrastanja

Neke stvari ne mogu se naučiti iz knjige niti se mogu prepričati. Mogu se samo iskusiti. Pustolovine su jedne njih.

Doživljaj, uzbuđenje, rizik i konačno uspjeh – sve su to intenzivna iskustva koja ostavljaju svoj utisak na mladoj osobi.

Jedino pomičući vlastite granice mladi mogu uvidjeti za što su sve zaista sposobni.

Doživljaj autentične pustolovine pokazuje im da imaju kontrolu nad svojim odlukama i životima, a to razvija zdravo samopouzdanje i čini ih snažnijima da se uhvate u koštac s izazovima života.

 Djecu moramo potaknuti da uvijek dalje istražuju, da aktivno traže nova iskustva i da učenje vide kao priliku da život iskuse u potpunosti.

Zaključak

Za osjećaj sreće i zadovoljstva životom treba puno više od hrane i pića, doma, topline i pristupa neograničenom sadržaju na internetu:

 druženje, sloboda, priroda, kretanje i doživljaji.

Potrebno je kontinuirano raditi na razvijanju svijesit koliko je važno brinuti o mentalnom zdravlju u svakodnevnom životu, a posebno u vremenima krize.

Aktivan boravak u prirodi izvrstan je način na koji istovremeno njegujemo svoje fizičko i mentalno zdravlje.

Iskustvenim učenja u prirodi mladi uče da koriste taj svima dostupan i moćan resurs.

Izlaženjem iz zone komfora spoznaju da mogu više nego što su mislili da mogu i da, koristeći vlastite snage i suradnju i podršku grupe, uvijek mogu pronaći izlaz i iz naizgled bezizlazne situacije.

Kako podržati vještine suočavanja i mentalno zdravlje djece?

Npr. Ako dijete kaže: Bojim se NIJE DOBRO NEGIRATI ISKUSTVO ILI UMANJIVATI: Nemoj se bojati. Nemaš se čega bojati. NEGO: Čujem da te strah. Vidim da te to muči.

ŠTO MOŽETE REĆI Kada djeca govore o osjećajima : kratko im svojim riječima ponovite što su rekli. Tako potvrđujete njihovo iskustvo i dajete im dozvolu da to osjećaju, bez srama

PRIJEDLOG AKTIVNOSTI:

• CRTANJE OBITELJSKOG PORTRETA: Roditelji i djeca paralelno crtaju, svako svoj crtež te iza toga imaju razgovor o crtežima i (obiteljsku) izložbu. Obiteljski portret podsjeća djecu na njihov sistem podrške i sigurnu bazu.
• CRTANJE/POPIS STVARI U KOJIMA UŽIVAM (prilagoditi dobi djece) Omiljene igre, hobi, omiljeni način opuštanja, najdraža hrana.
• CRTANJE – KADA SE OSJEĆAM HRABRO I SIGURNO Pitajte djecu sjećaju li se situacija kada su bili hrabri. Pitajte ih u kojim se situacijama osjećaju sigurni. Kako bi to nacrtali? Crtajte paralelno. Nakon toga svatko objasni svoj crtež. Ova će vas aktivnost podsjetiti na snage koje imate.
• POSADITE KUĆNI VRT ILI BAREM NEKU BILJČICU (npr. suncokret ili grah) Svaki dan ćete moći pratiti promjene i vidjeti ih kako rastu.
• CRTANJE/ PISANJE PRIČE/ IZRADA KOLAŽA: Moj život za 10 godina. Na ovaj način vježbamo usmjerenost na budućnost i planiranje. Preporučujemo paralelan rad djece i roditelja te razmjenu nakon aktivnosti.